15.02.2009.

VOJNIK SREĆE - Alibašić Ahmet - Braco

Alibašić Ahmet - Braco
 
Bivši pripadnik odred policije BOSNA - "TABE". Njegov najbolji ratni drug je Franjo Dejanović.
Za Bracu je sav rat bio zlo, a Markale su, kako kaže, bile pečat.
 
VOJNIK SREĆE 
Obilazeći u martu '92.godine sarajevska brda poslom, vidio sam da se JNA ukopava da brani grad topovima okrenutim prema Sarajevu.
Zadnjim parama "ispalim" ženu, djecu, mamu i sestru avionom za Švicu, a ja ostadoh da branim šta se mogne, pun energije i entuzijazma.
Međutim, kad se zaoprave zapucalo i kad sam vidio da raju više brine pljaha nebranjenih granapa nego borba, žestoko se nasekirah.
Vikarin poziv je došao kao mehlem na ranu i po preporuci Bukve Nijaza uletim u odred.
Raspoređen sam u drugu četu i ubrzanim tempom se upoznajem sa osama, zoljama i čim sve ne.
U Domu je bilo baš kao u domu.
Vladala je porodična atmosfera i niko nije bio ni musliman, ni katolik, ni pravoslavac. Svi su nekako svoji.
Dolaze prve akcije, prve pogibije i bolni rastanci. Polahko se navikavamo da nam je smrt bliža od kragne za vratom.
Decembar je 1992.godine i pada Otes.
Njihovi tenkovi prolaze, gaze sve pred sobom.
U Domu ostaju samo čistačice, kuharice i ranjenici. Svi koji su sposobni idu na front.
Na Otesu, užas. Izvlačimo se naprijed preko leševa, civila i vojnika i uspostavljamo kakvu-takvu liniju da bi se izvuklo preostalo civilno stanovništvo.
U tranšejima dubokim jedva 80 cm, izmiješani smo sa Armijom BiH.
Neprijateljski tenkovi idu i vuku iza sebe lancima prikačene balvane. Kratko stanu, vrate se u rikverc, najašu na balvan tako da mogu gađati i na 100m ispred sebe. S užasom gledamo u mračne otvore, nemoćni da išta učinimo.
Jedna granata pada blizu i iskipa petericu iz Armije. Četverica na licu mjesta mrtvi, a jedan ostao živ, "samo" mu otkinulo obje šake.
Grozno.
Nemam kud i molim se Allahu.
Bože, ili šehadet ili gaziluk. Ja Rabbi, ako odrediš da budem invalid, onda mi uzmi noge da makar mogu sam jesti i oprati se!
Odnekud se pojavi naš specijalac sa osom i 4 "bebe". S livade gađa... I pogađa! Jedan...Dva! Tri tenka i jednu pragu!!! Skide optiku, slomi osu i ode dalje.
Zlatni specijalac.
Kod neprijatelja nasta pometnja, što nama omogući da se povučemo u Aziće i konsolidujemo redove. Od 120 ljudi ostalo je 19 sposobnih za borbu.
Jedan od njih bio si i ti, moj Horione.
Ostalo je historija.
Nakon iskustva sa tenkom čvrsto sam odlučio da pređem u "TABE". To je bila mala jedinica u sklopu odreda, sa 4 oklopna transportera TAB, po kojima u raji dobiše ime "TABE".
Nikome se nije mililo biti u tolikoj meti i nije bio problem preći kod njih. Štoviše, svi su mi govorili da sam lud. Međutim moj moto je bio: "Ako nas šta spuca, nema invalidnosti". U transporterima je smrt trenutna.
"TABE" su zaista bile poštovane od strane svih specijalaca. Uvijek smo im bili podrška i moralna, a sa BROWINGOM 12,7 i vatrena.
Još uvijek se po Dobrinji priča kako su Vikićevci, u akciji na Aerodromsko naselje, preko zvučnika na transporteru, u jeku borbi, pustili pjesmu "Vojnik sreće".
Bio je drugi dan Bajrama, u transporteru smo bili Šera, Mujo i ja.
Kad smo pustili pjesmu, momci kao da su dobili krila.
Prve zgrade su pale kao zrela kruška, ali zbog slabe koordinacije snaga Armije, morali smo se povući. I šta da se priča, brate, kad naviru sjećanja i čini mi se da bih mogao knjigu napisati.
Ali nejse, mrtvima rahmet, a živima selamet.
Lijepo je sjetiti se nesebičnog drugarstva i zajedničkog dijeljenja malih zadovoljstava i radosti.
Bilo je dosta komičnih situacija, a izdvojio bih onu kada smo kolegi na Dobrinji prenijeli poruku od djevojke, da ga čeka na Marijin Dvoru (10 km pješice) i da joj ponese kanister vode. Nismo mu ni stigli reći da je šala, a on je dao petama vjetra.
Progutao je "navlaku"…
Život ide dalje, sjećanja polahko blijede i samo ponekad, kao iz magle dopru do mene. Zamisli, nekada čak i mirisi.
 
Alibašić Ahmet - Braco
SJEČANJA BEZ REDA - HARDIN HORION
Image and video hosting by TinyPic
POGINULIM POLICAJCIMA - SPECIJALCIMA

O AUTORU
- HARDIN HORION je pseudonim nastao od imenâ liječnika Haruna i Mugdina zahvaljujući čijim operacijama danas imam djecu. Inače, Horion se obično prevodi kao "zemlja", pa vam i moje ime najprije znači „zemljanin“, što svi mi, prije svega, jesmo.
Na ovaj dunjaluk sam došao 27. maja 1971. Do moje devete godine, bilo mi je sve potaman, a onda su se roditelji razveli. Tad sam zaradio i svoj prvi dinar. Ako nisam bio u školi, onda sam prodavao kifle, ili na utakmicama kikiriki, sokove, novine... Sam sebi kupio sam prvi bicikl i trudio se da ne zavisim ni od koga. Odrastao sam kod nane, koju sam volio više i od sebe. U mahali sam uvijek bio miljenik starije raje. Oni su mi, pored novaca i garderobe, poklanjali i ljubav koje nisam imao dovoljno od svojih roditelja. Ta starija raja uglavnom su važili za lopove, iako je najviše njihova zasluga što sam završio srednju školu.
Iako sam znao koliko je rat zlo, činilo mi se prvi put u životu da nekome i nečemu pripadam i da vrijedim. Danas sam ratni vojni invalid u penziji, suprug i otac dvije kćerke. Prebivalište, planeta Zemlja.
Materijalna primanja su mi nedovoljna da platim lijekove i hećime. Danas imam strah od svega, čak i od samoga sebe.


SJEČANJA BEZ REDA - HARDIN HORION
Image and video hosting by TinyPic
PITALI STE ŠTA SU "SJEĆANJA BEZ REDA +13"
"Sjećanja bez reda +13" su prijeratna, ratna i posljeratna sjećanja jednog ratnika, policajca- specijalca MUP-a BiH, pretočena u knjigu koja je promovisana po prvi put, pred 300 posjetitelja...
To je pisanje običnog borca, koji pokušava zgaditi rat onima koji ne znaju kako on izgleda.

BLOG - ZA SVE UZRASTE, OSIM ZA NACIONALISTE!
MOJE MORE
HARIS ABDAGIĆ: ZA TEBE
HARIS ABDAGIĆ: NEK' NEBO SE POMAKNE
NAJBRŽI I NAJEFTINIJI INTERNET NAČIN DA DOĐETE DO KNJIGE
Radiobihgr
OMILJENI BLOGGER
oxford
KNJIGA GOSTIJU]
Upišite se u knjigu gostiju
*********
ONLINE
*********
web counter




MOLBA ČITAOCIMA BLOGA "SJEĆANJA BEZ REDA +13"
-Nemojte donositi zaključke poslije jedne pročitane rečenice ili pasusa. Pročitajte kompletnu priču ili cijeli blog od početka. Onda vam je, od moje malenkosti, halal svako mišljenje.
Znam da će biti i zamjerki, jer takav smo mi narod, samo bi da se raspravljamo. Šta će "Kudo" kuditi na blogu, nekako mi je svejedno, ali dobronamjernu kritiku poštujem.



BROJAČ POSJETA
89368

Powered by Blogger.ba

Dizajn napravila - Nermina.